Prvo su toplu riječ Senke Marić počeli širiti drugari iz Buybooka, objavivši Senkin roman “Kintsugi tijela”, a onda se nekih godinn dana poslije na to odlučio i “Kontrast” za čitaoce u Srbiji. I tako su doveli Senku da gostuje po raznim medijima po Beogradu, da priča, da nas natjera da razmišljamo, da razumijemo.
Sa Senkom smo u 249. KUPEK-u pričali o tome kako se ne treba ozbiljno shvatati, jer to može biti pogubno za književnika, odnosno književnicu, o ženi kao višedimenzionalnom biću, o tome kako stvari poput raka i alkoholizma ne smijemo zanemarivati, potcjenjivati i da ih moramo nazvati pravim imenom.
“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni to pripada, to je moje mjesto u svijetu a hoće li se svijet prilagoditi ili ne, nije moj problem. Za dizat revoluciju moraš pomjeriti ne znam koliko miliona žena, ali ako svaka pomjeri sebe taj jedan korak naprijed onda smo to riješili. “