Okupajmo se patetikom i zamislimo šta bi sve rijeke mogle ispričati kad bi samo mogle pričati. Kakve su sve ljubavi pored rijeke stvarane, kakvi odnosi razvijani, kakve zločine pamte i u kakvim zločinima sudjeluju? Balkanske rijeke, na žalost, mogle bi ispričati i tako mučne priče pa je možda i bolje da ne mogu pričati. Međutim, nađe se, eto, tu i tamo netko tko odluči da ispriča umjesto rijeka, pogotovo ako dolazi iz grada u kom se isprepliću dvije rijeke – Kupa i Sava. To je ono što radi Goran Dević, a o tome smo pričali u 246. KUPEK-u.
Ispričao je tako priče o “uvoznim vranama”, što je neka vrsta kratkog filmskog eseja o nastanku fašizma, pa i, možemo slobodno reći, nastavak te priče kroz uništene snove radnika sisačke Željezare, koji sada sanjaju o Njemačkoj. Ispričao je priču baš o rijekama koje spajaju nekad ratnike suprotstavljenih strana, očeve i sinove…