Postoji jedna knjiga potrcrtanih riječi i rečenica jer valja zastati kod eksplozije i označiti je. Eksplozije emocija, boja, sjećanja. Ako se desi da vam srce na čas stane, i treba. Ljudi ste. Ali ne brinite. Kad ponovo načini „tik“ ili „tak“ biće to uzbudljivije nego inače.
„Ako ti je život skladniji od snova, tad ne možeš dobro pisati. Književnost je netabuizirani prostor, nesvesno se izliva kao u psovki, bez restrikcija. Književnost je za tebe uvek osveta: osveta onih koji ne mogu da se brane na javi. Osveta protiv zlobe i gluposti. Osveta u ime nemoćnih, preslabih za realnost. Najhumanija osveta koja postoji.“.
Ovo su fragmenti iz knjige „Pioniri maleni, mi smo morska trava“, Andree Popov Miletić, gošće 258, posljednjeg ovogodišnjeg redovnog KUPEK zasjedanja. Ovi fragmenti su temelj za Andreino pisanje, bilo da je riječ o kratkim bilješkama po socijalnim mrežama, poeziji, kratkim pričama, pa i u gorenavedenom romanu.