Loženje – Trep je novi pank

Remarker
U ovoj epizodi razgovaram sa Andrijom Ilićem iz Zicer kolektiva koji trenutno izbacuje pesme koje mi stoje na beskonačnom ripitu.
U ovoj epizodi razgovaram sa Andrijom Ilićem iz Zicer kolektiva koji trenutno izbacuje pesme koje mi stoje na beskonačnom ripitu. Ono što se može čuti tokom ovog razgovora je to da smo Andrija i ja kolege sa faksa i drugari, samim tim koliko god se trudili da zvučimo ozbiljno, vrlo brzo ulazimo u vrtlog konverzacija koje inače vodimo, a za koje smatramo da treba da se podele sa ljudima koji se ne kreću u istim krugovima kao mi.
Fokusirali smo se na narativ u muzičkim spotovima, davali primere koji su nam zapali za oko, pominjali srpskog Zek Efrona i postavili pitanje da li je dramaturgija prisutna u spotovima i ako nije, zašto je neophodna? Andrija iskreno priča o svojim radovima i kako je sa brzih kola, šampanjca i spota koji je bio prvi u trendingu prešao na crnu kajganu sa nekoliko desetina pregleda. Kao i uvek kada se dva dramaturga nađu na istom mestu,
naša iskustva i ono što se dešava u našim glavama otkako se time bavimo postaju glavne teme razgovora u kom otvoreno pričamo o svojim bagovima i pogledima na svet i ljude koji za nas postaju glavni junaci svojih i naših priča. Ne shvatajte naše šale ozbiljno, kako se šalimo sa drugima, tako se šalimo i sa sobom i apelujemo da nas neko konačno pozove da pišemo barem spotove, kad već u filmu nema mesta za nas. Savet koji imamo za dobar balans u životu je konstantan daydreaming, malo flex, malo Aristotel, da slušate sve što
izbacuje Zicer, ispratite Nihilov album koji izlazi uskoro i slušate Tam čiji će spot za pesmu “Sve dalje” da nas sve odvede u neki drugi svet.

Dizajnerka zvuka: Lidija Mirović
Logo: Veljko Ilić

KUPEK 263, Laszlo Vegel, Ubi nas „Nesahranjena prošlost“

KUPEK
Malo je ljudi kojima bi sa punim pravom i bez imalo dvojbe mogli naljepiti etiketu intelektualca.
Malo je ljudi kojima bi sa punim pravom i bez imalo dvojbe mogli naljepiti etiketu intelektualca. Uglavnom je riječ o onima koji su svoje ime upregnuli u nacionalne kočije očekujući da će im to upregnuće sutra donijeti neke koristi. I često i donese. U ovim našim krajevima takvi intelektualci su bili predvodnici pješadiji i tenkovima, a kad su ti vojaci ostavili krvavi trag, isti ti “intelektualci” su bili tu da negiraju njegovo postojanje. Ustajalost te vode i leševi koji plove po njoj tema su i novog romana (“Nesahranjena prošlost”) Laszla Vegela, pisca, kritičara, možda i novinara, odnosno intelektualca iz knjiga i gosta 263. KUPEK-a.
U Novom Sadu smo opet jer je to grad koji Laszlo Vegel živi i u kom živi. To je grad koji je izgubio svoj identitet građen desetinama godina, baš kao i Vojvodina i danas se postavlja na čelo srpskog nacionalizma, po prvi puta u istoriji, reći je Vegel.
Kao takvi, Novi Sad i Vojvodina prava su poslastica za čovjeka poput Vegela.