Književni žanrovi se sve češće i češće prepliću.
Književni žanrovi se sve češće i češće prepliću. Poezija se piše poput proznog teksta, prozni često postaju poezija, a granicu je sve teže odrediti. I ne treba. Tekstu i kreativnosti i talentu u prstima treba dati slobodu. Istina, valja ponekad i poneki urednik da toj slobodi ulašti krila. A kako je kad se u sve umeša muzika? O tome smo u 217. KUPEK-u pričali sa Anom Avramov i Ognjenkom Lakićević, dvema sjajnim muzičarkama i autorkama pesama za svoje bendove.
Da li je muzika opterećavajuća ili olakšavajuća okolnost? Kako članovi benda gledaju na pesme koje, u ovom slučaju Ana i Ognjenka, napišu i, ono čuveno, ide li prvo muzika pa pesma ili obrnuto? Verujemo da se slučajevi razlikuju i zavise od individua, ali to, priznaćemo i nije bitno toliko. Bitan je konačan efekat, a on je u oba slučaja poezija oivčena muzikom, pa samim tim i dodatno ulepšana.