„Osjećali smo da je svijet uz nas, a onda smo ostali sami,“ kaže Lejli Omeragić Ćatić jedna od sagovornica koja živi nedaleko od Donje Jablanice, naselja koje je 4. oktobra 2024. dijelom zbrisano sa lica zemlje odronom iz kamenoloma. Te noći poginulo je 19 ljudi. Dan kasnije počela je da pristiže pomoć, volonteri, solidarnost. Četiri mjeseca kasnije još nema odgovornih za tragediju. Kuće nisu sanirane, a i solidarnosti i pomoći je sve manje. U razgovoru s Ćamilom Imamović i ženama iz udruženja Most Jablanica, Lejla istražuje emotivne, društvene i političke aspekte ove tragedije. Pored toga, profesor Asim Mujkić daje analizu solidarnosti građana i nemara vlasti, povlačeći paralelu s protestima u regionu. Zašto kao društvo šutimo? Kako smo normalizirali nepravdu? I gdje je granica naše odgovornosti – prema sebi, jedni prema drugima i prema budućim generacijama?