Prvo su toplu riječ Senke Marić počeli širiti drugari iz Buybooka, objavivši Senkin roman “Kintsugi tijela”, a onda se nekih godinn dana poslije na to odlučio i “Kontrast” za čitaoce u Srbiji. I tako su doveli Senku da gostuje po raznim medijima po Beogradu, da priča, da nas natjera da razmišljamo, da razumijemo.
Sa Senkom smo u 249. KUPEK-u pričali o tome kako se ne treba ozbiljno shvatati, jer to može biti pogubno za književnika, odnosno književnicu, o ženi kao višedimenzionalnom biću, o tome kako stvari poput raka i alkoholizma ne smijemo zanemarivati, potcjenjivati i da ih moramo nazvati pravim imenom.
“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni to pripada, to je moje mjesto u svijetu a hoće li se svijet prilagoditi ili ne, nije moj problem. Za dizat revoluciju moraš pomjeriti ne znam koliko miliona žena, ali ako svaka pomjeri sebe taj jedan korak naprijed onda smo to riješili. “

Ponedjeljkom premijerno, kako to biva međ’ našim narodima još od “ledenog i kamenog doba” kad smo se samootkrili, a utorkom postpremijerno slušamo KUPEK.

Ovaj je zerce drukčiji od ostalih. U njem’ nema priče, ili barem ne toliko, već samo glazba. Dobra, nova, stara glazba naših balkanskih naroda i narodnosti.

Navedimo samo neke od izvođača koje ćemo imati prilike slušati u ovom KUPEK mixu:

HUND, MORT, Vice Versa, Krešo Bengalka, Stranac, Gretta, Nellcote, Berin Češkić, Afion, Škodra…

Nasilje u porodici, nasilje u školi, nasilje na poslu, nasilje na ulicama. Svakodnevica koju živimo. I, uglavnom je ignorišemo. Tim je značajniji jedan umjetnički projekt, koliko god to ogavno zvučalo, koji postoji već 20 godina, a riječ je o predstavi “Maske”, Mostarskog teatra mladih, koji vodi Sead Đulić. Kroz predstavu je prošlo 20-ak generacija, a na popratnom programu BITEF-a, odigrana je čak 527. put. I svaki put je dukčiji, svaki put je druga publika koja je integralni dio predstave.
Bio je to idealan povod za razgovor sa Seadom, Sejom o tome šta je igranje ove predstave značilo za brojne generacije.
Odnos grada prema MTM-u je zapravo odnos i prema naslijeđu Jugoslavije, prema Partizanskom groblju, prema Veležu… Prognani iz javnog prostora i prinuđeni na vječnu borbu, ne samo za opstanak, već i na borbu da ponovo pridobiju sljedbenike i sljedbenice koji će sutra povesti u borbu protiv primitivizma, nacionalizma, šovinizma…

Beg u šumu, povratak na drvo, u okean… Tu ideju donekle je promovisao i Daglas Adams, autor “Autostoperskog vodiča kroz galaksiju” onda kad je uvideo koliko su zlovoljni i nesrećni bili oni čiji se život vrtio oko “zelenih komada hartije”. Sa tim je i počeo knjigu. Ali budimo realni. Deevolucija možda ne bi potrajala koliko i sama evolucija a i nekog reda treba biti. Dakle, krećemo sa šumom pa tek kad se ponovo prilagodimo šumi možemo razmišljati o drvetu.
Božidar Mandić je naš pionir. Pre više od 40 godina život u Novom Sadu zamenio je odlaskom u šumu, u Brezovicu. Umrtvljenje novosadskog neoavangardnog pokreta uticalo je na tu odluku, ali ne kako bi pobegao od svega, već kako bi taj duh slobode misli i izražavanja preneo u šumu.
va velika umetnost je nastala jer je nosila isijavanje nečega što čoveku nije dostupno”, kaže nam Mandić i pred kraj ove najave za 247. KUPEK dodajmo još samo jednu mudru misao našeg gosta:
“Iznesi govno u galeriju i pomerićeš percepciju umrtvljenog oka.”

Okupajmo se patetikom i zamislimo šta bi sve rijeke mogle ispričati kad bi samo mogle pričati. Kakve su sve ljubavi pored rijeke stvarane, kakvi odnosi razvijani, kakve zločine pamte i u kakvim zločinima sudjeluju? Balkanske rijeke, na žalost, mogle bi ispričati i tako mučne priče pa je možda i bolje da ne mogu pričati. Međutim, nađe se, eto, tu i tamo netko tko odluči da ispriča umjesto rijeka, pogotovo ako dolazi iz grada u kom se isprepliću dvije rijeke – Kupa i Sava. To je ono što radi Goran Dević, a o tome smo pričali u 246. KUPEK-u.
Ispričao je tako priče o “uvoznim vranama”, što je neka vrsta kratkog filmskog eseja o nastanku fašizma, pa i, možemo slobodno reći, nastavak te priče kroz uništene snove radnika sisačke Željezare, koji sada sanjaju o Njemačkoj. Ispričao je priču baš o rijekama koje spajaju nekad ratnike suprotstavljenih strana, očeve i sinove…

Prvim ovosezonskim KUPEK-om, a 245. po redu, ako ne računamo ono posljednje izdanje u kom smo reprizirali razgovor sa Borkom Pavićević i ako ne računamo ovih šest mixeva koje smo vam pripremili tokom ljeta, vas vodimo u svijet Mirjane Narandžić i Željane Vukanac, autorke dvije sjajne zbirke poezije koje smo promovisali tokom jula i avgusta. Mirjanu i Željanu možete poslušati u ovom prvom ovosezonskom KUPEK-u, a ako želite i da ih čitate, teško da ćete naći bolje mjesto gdje knjigu možete dobiti od KUPEK-a.

Posljednji ljetni KUPEK mix opušta nas i priprema pred izazove koji nam slijede početkom septembra. Uživajmo u ovim slatkastim notama isprekidanim ponekom vriskom.

Peti KUPEK summer mix nas vodi morem do punk, ska, surf voda i poziva vas da podržite KUPEK putem platforme: www.patreon.com/KUPEK, a možete se javiti i na mail: thekupek@gmail.com ili dejan.kozul@gmail.com.
Živi bili i u summer mixu uživali.

Četvrti KUPEK mix posvetili smo Zubu Zelenom, odnosno Koji, rodonačelniku svega i svačega na ovim našim prostorima. Vodimo vas malo kroz lično sjećanje autora, što znači da slijedi i kratka vožnja riječkom rock scenom.

Treći KUPEK-ov mix spoj je mladosti i iskustva, istoka i zapada… Dobro, EXIT-a i Guče nije. Ali sjevera i juga. To jeste.
Podržite KUPEK! www.patreon.com/KUPEK
Za sva ostala pitanja tu smo na thekupek@gmail.com ili dejan.kozul@gmail.com